Božić u Bilogori

Božićno vrijeme počinje na sv. Katu kada se obavljaju posljednja kolinja da bi se meso moglo nasoliti u pac (salamuru) i da do Božića bude spremno za jelo. Nekada su se održavale čijane i prela na kojima se radilo, ali i pjevalo, plesalo, šalilo i igralo. U narodi postoji vjerovanje: kakvo je vrijeme u noći na sv. Katu, takvo će biti i na Badnju noć.

Do sv. Andrije ili sv. Jandraša (30. studenoga) održavaju se posljednji svatovi. Poslije Jandraša žene se samo udovci i udovice. Od tog blagdana počinju mise zornice (zlatne maše). U Bilogori postoje nazivi za sve četiri adventske nedjelje, a to su: Radilica, Dobročiniteljica, Moliteljica i Razveseteljica. Adventski vijenac isprepleten od najljepšeg klasja žita na glavi unosi u kuću domaćina najljepša žetelica. Vijenac simbolizira vječni krug života – sunce i rođenje Isusovo.

Na sv. Barbaru (4. prosinca) sije se pšenica da proklija i zazeleni se do Božića. Vjeruje se da kupljena pšenica ne može donijeti blagoslov i predvidjeti rodnost. Osim toga, trgale su grančice voćki i stavljale u ćupove s vodom. Koliko propupaju i procvjetaju do Božića, takva će biti rodnost voćaka.

Na sv. Luciju (13. prosinca) djevojke na jedanaest od dvanaest ceduljica napišu imena momaka, mogućih ženika. Svaki dan do Božića bacaju po jednu ceduljicu u peć. Na Božićno će jutro otvoriti posljednju ceduljicu. Ako ceduljica bude prazna, sigurno se neće udati sljedeće godine.

Neki običaji i vjerovanja u bilogorskom kraju

Na Badnjak se ložio veliki panj u otvorenim ognjištima, kojih je sve manje. Taj panj gorio je cijelu noć, a simbolizirao je kraj zime i Isusovo rođenje.

Na Božić se u atmosferi obilja očekuje poseban gost – “položaj”. To je posebno odabran i pozvan ugledan i zdrav čovjek koji će svojim izgledom prenijeti zdravlje i dostojanstvo. Ta osoba nije smjela biti žena jer se vjerovalo da neće donijeti sreću u kuću.

“Bilogorski običajnik, Božić – Božićnica KUD-a Veliko Trojstvo”, Gordana Marta Matunci
photo by Delimir Hrestak i Igor Pavlović